Requiem for a Pagerank

Pagerank je otišao zauvjek.

Iskreno, iako sam znao da nema veze sa mozgom, uvijek sam virio koji mi je PageRank. Prvi put kad mi je jedan sajt poljubio šesticu, falio sam se po godine i krv pio svima oko mene. Smatrao sam to nevidjenim uspjehom sve dok se nisam zapitao a zašto šest? Zašto šestica nakon samo par mjeseci postojanja sajta? Razlog je bio jedinstveni tekstovi i relevantni linkovi.

Samo zbog Pagerank-a sam uvijek imao instaliran (i na FreeBSD-u) odvratan Internet Explorer kojeg sam koristio da provjerim sajtove koje radim i da pogledam je li sajt keširan i koliko je rangiran od strane googla. Zašto nisam nikad instalirao guglov tulbar u Firefox-u ili Operi? Čista paranoja. Zato što sam se uvijek čuvao od guglovih kupljenja privatnih podataka. O tome možete pročitati kratak tekst: Google krši privatnost.

I sad malecna digresija i koristan savjet: Prvo što sam radio prilikom instalacije Firefox-a je da promjenim referer. Ako vas zanima kako, otkucajte u tulbaru: about:config pa obećate da će te biti pažljivi :) pa onda u filter polje ukucate referer, pa kliknite dva puta na network.http.sendRefererHeader i podesite vrijednost na nulu (umjesto dvojke).

Pagerank je bio divan i čudan iako sam se čudio čemu služi jer kod njega je moglo biti tri veće od četiri.

Još dugo vremena će ostati u našim browserima! (zato što će ga se teška srca otarasiti gugl kako bi pratio naše kolačiće).